Evala, svitu, doša je asfalt! Na igralištu na Streljani osvanuo je duuugoočekivani novi sloj asfalta, ka šta je bilo i najavljivano. Rukometaši Hrvtskog dragovoljca su odma' pohrnuli na trening u većem broju nego što se posljednjih nekoliko utoraka pamti. Štipaju se po licu, kolektivno trljaju oči, u transu se priginju, klanjaju, sve do poda, ma šta poda, asfalta! I mirišu, ka u crkvi tamjan, još friški smrad novopostavljenog sloja asfalta, crnog ka duga dugoratska noć, samog ka stari razbijeni feral, umornog ka opet isprebijana klupa u parku, tužnog poput pitara u plićaku, jadnog ka U-grafit na spomeniku, nemoćnog ka slučajni prolaznik lakog koraka, besmislenog ka apel u eteru ...  Svituuu, jesam pinkicu bisan i čuđenje u svijetu, ali to sad nije važno (oli je koga i briga)... Stigaaa aaaasfalt!

Foto izvješće Ranke Čizmić: