Sad kad sam člankom poslije polufinala izazvao međudržavni incident, poslije finala Europskog prvenstva u rukometu ne preostaje mi drugo nego da nastavim u istom, jezičavom tonu. Nije da mi je cilj zaoštriti tradicionalno dobre odnose sa španjolkama, ali brate, ova dva gospodina iz Španjolske htjeli su i uspjeli su danas biti na trenutak veće zvijezde od Balića, Hvidta, Metličića, Jensena, Lackovića... HRVATSKA - DANSKA 20:24. I dok se na grudima našh igrača presijava srebro zlatnog sjaja, nekako me TV stručnjaci baš i ne mogu uvjeriti da su danas naši protivnici bili bolji koliko rezultat pokazuje - prije s(p)retniji. I na tome im od srca čestitam. Prvi su. Zasluženo! ...

Tekst i slike (s mobitela, sorry :-): Mladen Banović

No koliko mi je smješno čuti da je Vori proglašen najboljim obrambenim igračem prvenstva, nemojte me krivo shvatiti, čast Voriju na trudu, volji i znanju, ali on je tek drugi, treći stup naše obrane (iza Dominikovića i Špoljarića), toliko je za nevjerovati da je pri izboru najboljeg igrača preskočen genijalac Balić.

Valjda su tribali svi dobit po nešto... Jer to je politički korektno. A što se ja čudim europljanima? Gdje ja to tražim pravicu? Kako joj se nadati kad i ekipa doma "rovari" kontra pod teretom medijskog senzacionalizma, neprofesionalnosti, hrvatskog jala i sličnih domesticus kerefeka koje samo svoj može učiniti (i čini) svome...

No takvi smo valjda mi, mali i kad smo veliki, a veliki jer smo mali, skromni, jer smo prava klapa, tim, škvadra. A to su naši zlatni srebrnjaci bili ovih proteklih dana. I svaka im čast na pruženom i odigranom. Hvala im za lipe trenutke, uzbuđenja, gušte i fešte!

Dogodine u ovo vrime ćemo biti s njima još bliže, bit ćemo na tribinama nove splitske dvorane, puvat ćemo za vrat Hvidtu, Omeyeru, bubnjevima dizat atmosferu do plafona. Pa šta bude. Nek pobjedi bolji. To je sport...

A danas, danas smo se opet skupili, ovaj put u Čulića dvorima, na fešti rukometa. Naravno, da to nije moglo proć bez dobre spize i dobre kapljice.

I u tuzi i u bolu - spiza je na stolu!

Mislija san za završetak ove rukometne ludnice podjelit s Vama šta je Stjepko reka kako se osjeća poslije finala... Ali neću... Neke stvari bolje je primučat ... (Ma kvragu sve, reka bi ja, ali ne smin riskirat palačinke... :-) ...

 

Hrvatska - Danska  20:24

Hrvatska: Alilović, Horvat, Vori, Lacković, Balić, Metličić, Somić, Čupić, T.Valčić, Vukić, Vuković, Duvnjak, Špoljarić, Dominiković, Sulić

Danska: Hvidt, Sondergaard, Knudsen, Boldsen, Jeppesen, Christiansen, Lindberg, Henriksen, Rasmussen, Aagard, Madsen, Noddesbo, Jorgensen, Nielsen, Boesen, Jensen

Kliknite na sličicu za prikaz veće slike

Urednik i pomoćnik urednika www.rkhd.hr	U Čulićevom tinelu	skupila se vesela ekipa
bodrili smo naše, skakali, navijali, beštimali	na trenutke, kao da smo bili tamo	zahvaljući našim specijalnim izvjestiteljima
Pred utakmicu se meditiralo (i smišnica je bila tu negdje)	Mlađa ekipa i Dr. Čapo su na Streljani navijali	i ostajali blidi ka krpe zbog ljudi u crnom
No i u tuzi i u bolu, spiza je na stolu	zahvaljući ovoj ekipi iz kužine	moglo se guštat i u nekim izvansportskim guštima
kao što je npr. ova slatka delicija	ili manistra za lizat prste, a tek ummmak!	Marin se uvatija misiti kruv
dok je ekipa provjeravala ima li šta novo	na Dugi Rat Online! - www.dugirat.com	After game party je nezaobilazan
poslije sveg stresa i sekirancije	triba udrit na pismu i veselje	jer sutra je novi dan, nova utakmica, nova fešta
i premda neki kažu da smo izgubili	mi kažemo da je rukomet opet pobjedio!	(ako zanemarimo ljude u crnom)