I ove godine smo otišli na turnir u Crikvenicu. Za razliku od prošle ove smo godine išli dan ranije, šta se pokazalo dobrim potezom. Po dolasku smo odgledali utakmicu Hrvatska - Češka, a nakon toga su se u sportskoj dvorani okupile ekipe koje su stigle dan ranije, te se odigralo nekoliko utakmica "velikog" rukometa. Prisutne su bile ekipe iz Ludbrega, Ljubuškog, Crikvenice (PŠR) i naravno iz Dugog Rata.
Odigrali smo dvije utakmice i u obje pobijedili i to:  PŠR rezultatom 11:9 i Ljubuški 11:10. Osim pobjeda važno je napomenuti da su svi dječaci dobili priliku i da su se svi uspijeli upisati među strijelce. Sutradan je usljedio turnir u mini rukometu...

Pisao, crtao, slikao, vodio ekipu i dobio crveni karton: Boško Nazor

U konkurenciji 28 ekipa iz cijele Hrvatske, bili smo u grupi sa: Dugim Selom, Matuljima i PŠR 3. Baš "simpatično društvo" nema šta (Matulji - aktualni viceprvaci države, Dugo Selo - bivši prvaci države u mini rukometu), ali došli smo igrati…

1.kolo
PŠR 3 - Dugi Rat  0:25
Treća ekipa domaćina bila je mlađa od nas i to je bilo sve samo ne utakmica.

2.kolo
Dugi Rat - Matulji 14:15
Prava utakmica (Matulji - srebrni iz Karlovca). Imali smo sve, rezultat 14:14, loptu i 15 sekundi do kraja, a dobili smo NIŠTA. Čestitke Matuljima, ali moram napomenuti da oni igraju ligu mini rukometa, dok mi nastupimo na pokojem turniru.

3.kolo
Dugi Rat - Dugo Selo  5:8
Borili smo se "ka lavi", ali nismo uspjeli. Čestitke Dugom Selu!

Kao trećeplasirani u grupi s gol razlikom +21, prošli smo u osminu finala (među 16). Bili smo "najbolji treći" i to nas je odvelo na PŠR 1 tj. Domaćina.

Osmina finala
Dugi Rat - PŠR 1  10:10 (pobjeda PŠR 1 nakon penala)
Vodili cijelu utakmicu, na 2 min. do kraja 10:7 i onda…..
Netko bi bio zadovoljan jer smo bili ravnopravan protivnik svima, ali ja "malo morgen"…

Za Dugi Rat nastupili su:
Marko Maleničić, Branimir Šiško, Boško Mimica, Bruno Raljević, Zoran Bauk, Marko Čorić, Filip Paladin, Šime Lončar, Mario Vuičević, Mateo Zemunik

Nedostajao nam je i vrlo bitan dječak Filip Vojnović, što se pokazalo kao hendikep jer nismo imali vratara, pa je to nadomjestio dvojac po potrebi Čorić, Maleničić. Naš najbolji igrač bio je Mario Vuičević. Odmah do njega Šime lončar, Branimir Šiško, Marko Maleničić, Bruno Raljević i "Katica za sve" Marko Čorić. Ostali su igrali nešto manje, ali ne nebitno jer su oni ostvarili pobjedu od 25:0, a ovi "kao" bolji su sve izgubili. Nema veze, napredujemo iz utakmice u utakmicu, iz turnira u turnir. Bit će od nas nešto.

Zahvaljujemo se poglavarstvu Grada Omiša, gradonačelniku g.Škaričiću i gosp.Pezzi na pomoći prilikom odlaska na turnir, jer treba spomenuti da 7 od 10 dječaka iz ove grupe dolazi iz škole rukometa "Omiš"