Huh, odakle krenuti. Što prvo napisati. Što reći. Koju posluku porati :))).

Dan poslije nabitnije ovosezonske pobjede, dojmovi su se polako slegli, veselje i dalje ne splasnjava, pa čak i uvijek tmurni ponedjeljak izgleda kao najljepši dan u tjednu.

Ajmo prvo malo o samoj utakmici pisano rukopisom našeg ''uđi-obrani zicer-izađi'' 5. vratara u klubu (naime, prva dva ni nemamo).

U ŠC Gripe, u Splitu, ovu nedjelju je odigran susret između domaćina Hrvatskog Dragovoljca i rukometnog kluba Olimpije iz Vodica. Derbi koji je najvjerovatnije odlučio prvaka 2.HRL jug je u dramatičnoj završnici pripao Dragovoljcu. Ali krenimo redom, pred dobro popunjenim tribinama u maloj dvorani Gripe Dragovoljac jako loše otvara utakmicu, spora obrana i loša realizacija dovodi Olimpiju sredinom prvog poluvremena na prednost od tri razlike. Ali tada sjajan niz ostvaruje Marin Grgat sa svojih šest pogodaka krajem prvog poluvremena te Dragovoljac ostvaruje prednost od 18:17. Nakon uputa trenera Stipičića na poluvremenu Dragovoljac bolje ulazi u drugo poluvrijeme te čak ostvaruje prednost od četiri razlike zahvaljujući čvrstoj obrani. Nakon nekoliko neiskorištenih zicera, Olimpija zahvaljujući sjajnim šuterima Dželaliji i Cvjetkoviću prvo izjednačuje da bi u zadnjim minutama prešla u vodstvo 29:30. Šok i nevjerica je zavladala na tribinama kao i među igračima. Dragovoljac uspijeva izjednačit i ponovno povest, ali Olimpija ekspresno izjednačuje trideset sekundi do kraja. Tada trener Stipičić daje posljednje upute kako bi se osvojili bodovi u posljednih 20 sekundi. Odgovornost su preuzeli najiskusniji Plazibat i Galiot te u formiranom napadu dvije sekunde prije kraja sjajnim šutem Jakeljić matira golmana Olimpije za erupciju slavlja i sreće na terenu i tribinama. Velika pobjeda Dragovoljca i veliki korak k osvajanju lige je ostvaren nad direktnim konkurentom u napetoj završnici. Ovom pobjedom Dragovoljac je učvrstio lidersku poziciju na tablici 2HRL –jug pred kraj prvenstva, te se kraljevi asfalta nadaju ostvarenju konačnog cilja a to je osvajanje naslova prvaka i povratak u prvu rukometnu ligu! Uprava i igrači se zahvaljuju publici na sjajnoj atmosferi u maloj dvorani na Gripama te se nadamo da će te nas i dalje podržavati u velikom broju!

Heh, a sad, s obzirom da su pred nama Veliki dani, te kratkotrajna pauza od rukometiziranja valjalo bi i napisati koje slovo više. Ako ne slovo, onda nekoliko tisuća riječi jer eto, kako kažu, slika govori tisuću riječi.

Klub koji je u prošloj sezoni završio u čvrstoj sredini tablice prvoligaških klubova, kad su mnogi zvali i pitali hoćemo li ove sezone napadati vrh i možda premijer ligu, odgovor je bio: vraćamo se samovoljno u 2. HRL. Razočarano, al pametno rješenje. Vrimena su takva kakva jesu.

Kao da nije dovoljno što smo izgubili prvoligaški status te nekoliko a nazovimo ih ''bitnih'' igrača, sad smo izgubili i rasvjetu i zaštitnu ogradu tako da ni sami ponekad ne znamo koji mi uopće sport treniramo i igramo. Možda hokej, koji u kišna vremena dođe kao budali pleska. Ajmo dico, palice u ruke, vježbamo ''bodycheck'', dobro će nam doći za obranu 3-2-1.

Kad treba pripremiti papirologiju za nadolazeći vikend, tu je uvijek naša dobra stara ''fid'' sklopka koja prepozna vlagu u zraku te jednim ''klikom'' onemogući korištenje svega što funkcionira na struju. Čini se da će još dugo ''fidovka'' voditi glavnu riječ, jer vlaga probija strop na 16 mista. Uh, kako bi nam ponekad dobro došla ona stara Ćarina mašina za tipkanje, pa da privarimo i kišu i struju.

Klub čiji su SENIORI prvolasirana ekipa 2. lige, čiji su KADETI trenutno u 1. kadetskoj ligi među 24 najbolje ekipe u RH, čiji su MLAĐI KADETI vodeći na tablici Regionalne lige, čiji se DJEČACI krvavo bore da izbore nastup na završnici Prvenstva Hrvatske, čiji MINIRUKOMETAŠI osvajaju treći turnir u nizu...

...klub koji će i u ovoj otužnoj stvarnosti nastaviti ponosno nositi svoje ime, koji će hrabro braniti svoje boje, koji će pošteno odgajati dicu da budu prvo ljudi a zatim i sportaši te se nadati da će bar ta dica jednog dana imati privilegiju da se razvijaju u normalnim uvjetima i okolnostima...

Za sada, hvala Onome gori šta smo živi i zdravi, šta nas je naučija poniznosti, i nek nas i dalje čuva na sportskim borilištima...

Želimo Vam svima, SRETAN USKRS!!!!

{fcomment}