Ovo je prizor koji sam ugledao s svog balkona kad sam se jutros probudio. Na brežuljku na kojeg puca pogled iz moje, pardon, ćaćine hacijende do jučer se sve zelenilo, nisko raslinje, mali borići, trava, sve je to napokon izraslo toliko da smo napokon mogli zaboraviti onaj veliki požar od prije 7-8 godina nastao malo istočnije odo ovog jučerašnjeg koji nam je opet učinio dugoratsku svakodnevnicu i 
doslovno crnjom nego što to ovih dana jest... Ljudi moji, mjesto nam se preplatilo na stranice crne kronike, Marina 92 nam je postala glasnogovornica, eto prekjučer smo bili tema zbog naših pljačkaša, jučer zbog naših dilera trave, sinoć zbog požara, a danas... danas smo valjda uzeli slobodan dan... Eto, svanulo je jutro, sivo, crno, burovito... Uzeo sam opet foto-aparat, popio kavu s nogu, pročitao novine... Opet smo udarna vijest... Moga sam otić i na misu, triba san se pomolit što san doživija i ovaj dan, točnije, što smo preživili prošlu noć, ali nisam. Opet. Sjedam u autić i pravac put Duća, vidit kakvo je jutro danas svanulo tamo ...
Jutro poslije...
Tekst i slike: Mladen Banović
Zaustavljam se na Duće-Luka. Vidim da moji prijatelji Čepići sinoć također nisu mirno spavali. Kuća je spašena, fasada je još bijela i neće je tribat pituravat za sezonu, ali da je sinoć bilo pakleno neizvjesno vidi se s slike dolje. Vatra se spustila skoro do kuće.
Brrrr...
Kuće su spašene. Nema ozljeđenih. I to je najvažnije.
Pičim dalje do Rogača. Evo me isprid Mr.Gigolla. Bacam pogled put gore. Ista slika. Kuće hvala bogu netaknute, ali brate sve je u crnjaku. Nije lako bilo sinoć ni Braji, ni Slađi, ni Žici, ni Štefu, ni Hermanu, ni Koki, ni mom omiljenom ribaru, nikom od mojih dućana s Rogača...
Moga je Šeks nazvat svoje iz Sabora da pošalju više te kanadere, ali čudne su to tice, osjetljive, ne ljube vitar, buru ponajmanje, a i boje se mraka... Ma koji mrak! Sinoć je ovdje svjetlilo brdo. A onda se užarena neman poželila sjurit dolje...
Nisu joj dućani dali.
Idem dalje, put Omiša... Ne, ne iden kupit kruv. Je da je sveta nedilja ali nije mi do marende. Ja se i dalje držin naše zabrane jidenja friškog nedjeljnog kruva. Ne iden nediljon u Studenca. Ne iden u Bimite. Nema kolača danas... E sad će Mijo, Čara, Precjednik i ostali reć da disan prije ogladnija... Da ali mi je bilo malo spize sinoć u Sumpetru?...
I ovdje u Vavlju, Duće-Golubinki, pa na Duće-Glavici, pa put Starih Duća... uvijek isti prizor kad digneš pogled povrh zadnjih kuća... Garež i koja crta zelenila...
Vraćam se nazad, pusta cesta, skrećem desno put Iskre, Messera, oću bacit pogled na cilo misto, pa skoknit na Cedevitu do Rivice...
Tek sad vidin koliko je toga izgorilo. Koliko je sinoć u stvari bilo napeto... Panjevi još plavičasti tinjaju u daljini ... Pogledajte koliko je blizu vatra došla do Petrina dvora ...
Oganj je opasno priprijetio i Kadića dvorima ...
Garež, crnilo, pepeo
I još tinja...
Vatrogasci su blizu i spremni su na sva iznenađenja ...
Evo i slike koja ledi žile... Vatra je skoro već prešla ogradu tvornice tehničkih plinova "Messer" na dugoratskoj Glavici. Malo dalje cisterna...
Pročitajte što piše na njoj...
Naša stara sela su sačuvana. Stare i obnovljene kuće su sačuvane. Maslinici su zato platili danak Ognjenu ...
Moći ćemo ga dogodine prijaviti na županijski natječaj za eko-etno selo :). Eh kad bi se samo stari i mladi dućani mogli dogovoriti...
Dugi Rat jutro poslije...
... a ja si nikako ne mogu izbiti ovu sliku iz glave ...
Vrijeme je za Cedevitu... Spuštam se dolje, do plaže, do Rivice... Vjetar se igra sa stolicama...
U lučici poznata faca... Ma je li to Diego Armando, legenda ta?! Garant opet ide u ribe, u lignje, u školjke... u nešto jestivo...
Crnilo (od Sipe?) se nadvilo nad Lučicom. U parku ni pasa... Kiki je odapeja i otiša u vječna pasja lovišta... Jučer je uvatilo i dilera... Park je napokon moj... Sve bi bilo dobro da nije ovako zimski friško... I da dođe Ona ...
Nema nje... Lučicon se samo ljeno k Armandu vuče netjak Roko ...
Dižen pogled prema gore... Plavi zlodusi sinoćnjeg pakla pari mi ka da još cupkaju svoje kolo ...