Hvar, 26.3.2005.
Županijska liga - Mlađi kadeti
RK HVAR - RK HRVATSKI DRAGOVOLJAC  20:14  (11:8)

Subota, crna subota koja se što prije mora zaboraviti..od samog početka nije krenulo kako treba..otkazivanja igrača u zadnji trenutak nastavila su se i u rano subotnje jutro, ovaj put izostao je "Ziko" te je mala ekspedicija od 9 igrača i 2 člana "posade" krenula u hvarsku havariju..

RK "Hvar" - RK "Hrvatski dragovoljac"  20:14  (11:8)ž

RK "Hvar"
Kovačević; Budrović; Miličić; Pijanović (1); Buzolić (1); Borić (2); Tomičić (3); Jeličić (3); Kovačević (10); Miličić; Tomičić;
Trener: Miro Barbarić

RK "Hrvatski dragovoljac"
Tomić; Mladin; Erceg; Bilić (1); Raos (2); Grgat; Perić; Klarić (4); Tokić (5);
Trener: Krešo Glavica

Već na samom polasku nije "mirisalo" na dobro. Tmurni oblaci doslovce su se nadvili na dugoraćane te ih vjerno pratili cijelim putem koji bi se čak mogao nazvati "križnim". Iovako desetkovana ekipa "mlađih" osula se pred sam polazak..nije se pojavio Marko Nazor-Ziko uz već ranije odsutne..Pleić, Jerčić, Budić, Vuković, Ćurlin, Pavković, Brzović, Rakuljić..No, koga nema bez njega se može i mora..ali tu nevoljama nije bio kraj..zapravo, to je bio sam početak nevoljama..pri samom iskrcaju u Starigradu, nije bilo prijevoza za Jelsu gdje se trebala odigrati utakmica..nakon nekoliko minuta na pristaništu su ostali samo galebovi i ekipa mlađih kadeta iz Dugog Rata.

Mobiteli su tada "radili", pokušalo se nešto izorganizirati dok su se tmurni oblaci prijeteći nadvili nad već "pokisle" dugoraćane..Nakon nekoliko koraka što su učinili prema Starigradu udaljenom 2 km, u nadi da bar izbjegnu kišu u okrilju nekog kafića, pojavio se kombi-taxi. Spas. I dok ih je rođak Collina McRea (relly-vozača) vozio prema Jelsi, novi šok. Poziv domačina koji je molio da se utakmica odigra u 14 sati umjesto u predviđenih 10 jer se suci (Mucić i Parunov, valjda su zaspali) nisu ukrcali na trajekt i da će doći tek sa onim u 11 iz Splita.

Sve navrat-na nos jer autobus iz Jelse kreće u 15 da se uhvati trajekt u 16. I tako stigavši u Jelsu, odmah se organizirao ručak, vrijeme se izgubilo tumarajući po "velebnim" predjelima Jelse sve do polaska za dvoranu u 13 sati. I što onda očekivati od utakmice i to još protiv očito nabrijanih domačina koji su zasluženo dobili utakmicu. Ništa. Više od prikazanog se stvarno nije moglo, nekoncentriranost, umor, mali izbor, odnosno nikakav, rezervnih igrača. Sve je to rezultiralo velikim brojem tehničkih grešaka, promašenih zicera (vratar Hvara je nakon utakmice bio pun masnica zahvaljujući razornom Cujinom šutu, valjda je to takav običaj na Hvaru, da se tuče samo po vrataru u svim uzrastima) te olako primljenim golovima jer je vratar Mladin svoju energiju očito potrošio negdje u parku Jelse. I tako pokisli, iako ovaj put kiša nije začinila stvar na kraju, dugoračani su prošli svoj "križni put" jedne tmurne subote, na Hvaru..