Kako je to bilo u Novom Vinodolskom di smo napokon došli do finala u kojem nan je malo falilo i da pobjedimo reprezentaciju, kako smo igrali kako smo se zabavljali, ko je najviše popija, a ko poija....dok ne stigne izvješće pokušajte saznat iz foto-izvješća Joška Čizmića i Hrvoja Vukovića...

Foto izvješće: Joško Čizmić i Hrvoje Vuković

Lagana pauza na putu, spiza se čeka...

...kad smo stigli imali smo šta i vidit...

...brzo smo našli poznatu ekipu, jednog od White boysa (Fantu)...

...i opet smo imali šta vidit, slika govori više od tisuću riči...

...dva "ratna druga", crveni Marinko i zeleni Vučina...

...da se zna da smo i igrali...

...još malo dokaza...

...da smo se i odmarali...

...zajedno se i slikavali...

...ali i pili i gledali utakmice...

...neki su pili da žena nezna...

...,a neki su ka za foto reportera gledali utakmice, ali kad se aparat makne sinjavali po tribinama...

...konobarice su na nas naučile, da su i naše majce nosile...

...a za šankom se moralo znat koja ekipa tu najviše boravi (sriča da su rašljari okupirali drugi šank, jer prema njima mi smo tek mala dica i zato in skidamo kapu!)...

...a, da, pa igrali smo finale kontra reprezentacije, ali niko nije stiga slikavat koliko je bilo napeto...

...a ono šta je najvažnije donili smo našem vrlom pridcidniku pehar, pa sada može tražit lovu od općine za nove vitrine jerbo više nemamo di stavljat puste pehare (koje su uglavnom osvojili Bolini zmajevi).